Ako se nafta plaća suhim zlatom, onda je dobar vozač vrijedniji od zlata, jer svojim načinom razmišljanja, vožnje i postupcima u prometu štedi gorivo. Kad u jutro treba pokrenuti s mjesta automobil težak 800-1500 kg, za to treba velika energija, koja se nepromišljenim postupkom može odjednom potrošiti, ili razumom i lakom nogom, racionalno iskoristiti i uštedjeti. Ako ima izbora, umjesto penjanja uzbrdicom s hladnim motorom, izabrati će nizbrdicu, što mu ide u prilog. Ako tešku kamp prikolicu vuče uz vjetar, potrošiti će i do 25% više goriva nego niz vjetar. Voziti će 60 km umjesto 90, pretjecati će samo u nuždi, pratiti promet prije semafora i zaustaviti se ne kočenjem, već uporabom nižeg stupnja prijenosa. Provozati se može mjestom i bez pretjeranog treštanja muzike iz automobila, bez škripanja kočnica, mirisa izgorjelih guma. Tek sada, kada nema dovoljno energije, shvaćamo koliko nam vrijedi.