Kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća svjetska naftna kriza bila na vrhuncu, dvojica vrsnih novinara prevezla su automobilom u gradskim uvjetima određeni broj kilometara s neispravnim motorom i prosječno potrošili 17 litara goriva. Kad su u automobil stavili nove svjećice, platine, pročistač zraka i obavili mala podešavanja, potrošnja je pala na 11 litara. Ista ta pravila vrijede i danas – nakon 30 godina, s napomenom da su sada na pomoći automobilima elektronički dijagnostički uređaji, koji otkrivaju gotovo sve nedostatke u radu automobila. Na vozaču je samo da iskoristi napredak dijagnostičke tehnike, što mnogi, na žalost, ne koriste. Oni će zbog toga mnogo skuplje plaćati svaki prijeđeni kilometar i rasipati gorivo. A tada će, zbog nestašice goriva, za svaku razumnu štednju biti prekasno.