Oduvijek je u Zagrebu bilo nedovoljno krovopokrivača, a za potresa ih je bilo najmanje. Priučeni su naplaćivali 15.000 do 20.000 kuna za saniranje krova na zgradama veličine 10×10 m. U vrijeme dok je još vladala nezaposlenost, grad se nije pobrinuo za stvaranje stručnjaka koji mogu brzo, kvalitetno i po prihvatljivim cijenama pružiti usluge u slučaju vremenskih nepogoda.

     Od obrtnika brža je priroda. Dok se čeka na krovopokrivače, bršljan svake godine prekriva više od dva četvorna metra oštećenog krova.

Takva kamuflaža nije rješenje, te pokazuje određenu neorganiziranost društva.