Nakon zagrebačkih potresa pripadnici civilne zaštite penjali su se na krovove, i s velike visine, uz puno buke i prašine, bacali sve što im je moglo smetati. Taj „otpad“, među kojim je još puno  dobrih crijepova i dasaka, na svojem je putu stvarao  nove štete. Tako je bilo u Zagrebu. U nekoj drugoj zemlji s krovova se pažljivo spuštalo sve što se moglo upotrijebiti na drugom mjestu ili prenamijeniti. Tako su naši crijepovi završili kao krhotine, a mogli su biti od pomoći ruralnim područjima, kojima su se isti takvi crijepovi kupovali za prekrivanje pomoćnih zgrada. Stotine betonskih kapa s vrha dimnjaka moglo se, između ostaloga, obnoviti i upotrijebiti kao npr. nosači suncobrana.