Desetljećima su se u Zagrebu podizali stambeni objekti primjenom neodgovarajućeg materijala i nedostatka građevinske dokumentacije.

Zamuljeni savski ili potočni pijesak, nedovoljno pečena opeka, vezivno tkivo bez cementa i željezne armature utjecali su na izdrživost i kvalitetu takvih objekata.

Tek su potresi i rušenje pojedinih objekata pokazali sve nedostatke masovne izgradnje prije i poslije Drugog svjetskog rata. Zbog toga se razdoblja izgradnje prije i poslije potresa ne mogu uspoređivati.