Pravilno korištenje dječje sjedalice jedan je od preduvjeta sigurnog prijevoza mališana. Postoji nekoliko tipova sjedalica, kao i dva različita načina njihova osiguravanja. Prvi je osiguravanje sjedalica pojasevima automobila, što zahtijeva više pažnje, a nužan je na starijim modelima automobila i kod određenih sjedalica. Noviji automobili redom su opremljeni sustavom Isofix na svim putničkim sjedalima koji bitno olakšava postavljanje sjedalice. Sjedalice se ovisno o dobi i težini djeteta razvrstavaju u tri skupine. Sjedalice za novorođenčad (grupe 0) namijenjene su djeci u dobi do jedne godine, do devet kilograma. Vratni mišići djece ove dobi najčešće nisu dovoljno snažni da se odupru većoj sili, pa se ove sjedalice montiraju u obrnutom smjeru od kretanja. Sjedalice namijenjene djeci u dobi od jedne do četiri i pol godine, odnosno od 9 do 18 kilograma (grupe 1 i 2) nude se u nekoliko različitih oblika, a mogu se montirati okrenute prema naprijed ili prema nazad. Unatrag se montiraju sve do trenutka kada dijete može samo održavati ravnu kralježnicu i podignutu glavu. Kada dijete preraste dječju sjedalicu roditelji obično smatraju kako je vrijeme da ga se počne osiguravati sigurnosnim pojasevima, što je pogrešno. Standardni sigurnosni pojasevi predviđeni su za osobe od 60-ak, kilograma. Uz to, djeci mlađe dobi sigurnosni pojasevi neće prelaziti preko kostiju kukova i ključne kosti, već preko abdomena i vrata, što može izazvati teške posljedice i u najmanjoj prometnoj nesreći. U slučajevima kada je dijete preveliko za osnovnu dječju sjedalicu ili je teže od 18 kilograma, a istovremeno premaleno da bude propisno osigurano standardnim pojasevima postoji treća grupa sjedalica. (B. J.)