Nedavno otvorena izložba Slikar u grafičkom dizajnu sasvim slučajno je otkrila nepoznato sudjelovanje članova Kluba u kulturnom i društvenom životu Zagreba prije nego što je Autoklub Maksimir osnovan.

Među izloženim primjercima knjiga čije su naslovnice dizajnirali poznati umjetnici, ističe se djelo Borisa Dogana – monografija o 100 godina opere Hrvatskog narodnog kazališta, nastala 1971. godine. U stvaranju knjige okupila su se tada  poznata imena: intendant HNK Mladen Škiljan i dva vrsna poznavatelja kazališne umjetnosti: Pavao Cindrić i Aleksandar Reiching. Likovno ju je opremio umjetnik Boris Dogan, koji se kao grafički dizajner predstavio ovim djelom kao suvremeni stvaratelj. Za prezentiranje fotografija bio je zadužen Mitja Koman, kasnije majstor fotografije, a oko realizacije Zdenko Uzorinac, tada jedan od najpoznatijih stolnotenisača u svijetu. Tehnički urednik bio je Milan Ratkajec, kasnije osnivač Autokluba Maksimir.

Po mnogočemu ova knjiga zaslužuje, i nakon 50 godina, da ju se spominje kao nešto vrijedno za našu umjetnost. Boris Dogan dizajnirao ju je na način da se njena vrijednost zadržala do danas. Tiskana je na tri vrste papira, što u ono vrijeme nije bilo uobičajeno, u njenoj realizaciji primijenjene su dvije vrste grafičke tehnike, pa je i dio ručnog rada, pored sve postojeće grafičke tehnike u njoj – vrlo velik. I pored toga nije izgubila na vrijednosti, već joj i to podiže likovnu i grafičku vrijednost.

Možda je upravo takvo okupljanje stručnjaka kasnije utjecalo i na sastav ukupnog članstva Autokluba Maksimir. Među onima koji su pristupili toj udruzi, našli su se i umjetnici, glumci, direktori banaka, članovi Vlade RH, psiholozi, odvjetnici, vojni stratezi iz Domovinskog rata i drugi. Upravo zbog njih, Klub je imao razloga  braniti svoj dignitet i štititi interese članova, pa i onda kada to nije bilo u interesu dnevne politike.